Bilo je to ljeto kao iz slikovnice kada su se Katarina i Roko upoznali u Hrvatskoj 2016. godine. More je svjetlucalo na suncu, dani su bili topli i bezbrižni. Provodili su vrijeme zajedno, smijući se, uživajući u trenutku – ne znajući da će to biti početak nečeg puno većeg. Ali ljeto je prošlo, a s njim su se i oni razišli. Katarina se vratila u Švicarsku, Roko  u Njemačku.

Život je išao dalje. Izgubili su kontakt i živjeli vlastite priče. Katarina se posvetila studiju, Roko njegovom obrazovanju. Bili su sretni – ali negdje, u drugom vremenu i na drugom mjestu, činilo se da sudbina s njima još nije gotova. Tri godine kasnije, 2019, ponovno su se sreli. Bila je to slučajnost, a možda i nije. U svakom slučaju, došao je trenutak kada su im se putevi ponovno ukrstili – i ovaj put nisu mogli pustiti. Udaljenost između Züricha i Frankfurta postala je svakodnevni izazov, ali njihova je ljubav rasla sa svakom preprekom. Onda je uslijedila Korona i odjednom više nije bila samo udaljenost između njih. Granice su bile zatvorene, putovanje nemoguće. Odjednom granice nisu bile samo crte na karti, već nepremostivi zidovi. Ali umjesto da odustanu, pronašli su kreativne načine da ostanu bliski.

Kad je sve ovo konačno završilo, znali su da pripadaju jedno drugom. Ne u različitim zemljama, ne odvojeni granicama ili okolnostima. Njihova ljubav je bila jaka, njihovo međusobno razumijevanje duboko, njihovo povjerenje nepokolebljivo. I tako je Roko donio odluku. Preselio se u Švicarsku i zatražio Katarininu ruku. Ovim trenutkom započeo je njihov put da kažu jedno drugom "DA" zauvijek. Ne kao slučajni susret, ne kao ljetna priča, već kao nešto što će ostati. Njihov početak zajedničkog života.